Sanja ĐAKOVIĆ

VRIJEME JE NA NJIHOVOJ STRANI

"ROLLING STONES"

    Tek kad pomislim da, gotovo do zadnjeg trena, nisam htjela hodočastiti u Zagreb na veliki spektakl; nesnosna ljetna vrućina, muke s autobusima, napor, nesanica itd., - tad mogu shvatiti što bih bila propustila. Ono što sam doživjela riječima je neopisivo, a onima koji to nisu doživjeli - neprenosivo. Trebalo je, jednostavno, biti tamo, in the middle of the crowd, što bliže blještavom, uzavrelom stageu, utopljen u more mladih koji su pjevali pjesme Stonesa znajući ih gotovo sve, od riječi do riječi, napamet.....

   .....Odjednom, gase se svjetla, ogromni zastori na pozornici se razmiču. Iza njih na stageu golemi videoekran. Vrisak, skakanje, pljesak publike! Pale se reflektori na pozornici, a ovacije i kolektivna euforija rastu. I napokon: evo ih! Izlaze Jagger, Richards, Wood, Watts ... postava koja je tek u nešto promijenjenom sastavu koncem šezdesetih proglašena najvećom rock & roll grupom na svijetu i tu im laskavu titulu do danas nitko nije preoteo. U neviđenoj scenografiji pred nama su Mick, Keith, Ron i bubnjar Charlie i veliki show počinje. Zaorili su se rifovi Satisfactiona i do konca koncerta nitko više nije stajao mirno....

   ......Najviše me zapanjila silna energija velikog rok-djedice Micka Jaggera, koji je skakao, pjevao i nezaustavljivo se ludirao više od dva sata. Ja sam se bila umorila gledajući ga i u sebi sam mislila: Mick, svaka Ti čast!